Creepypasta: "Igra vrata" (1 dio)

Hej Džejms mrdni to svoje dupe, Dejmond mi je uzviknuo preko parkinga mašući kraj limuzine meni i Beki. Na brinu sam je uspio poljubiti prije nego što smo krenuli zajedno prema kolima. Nismo bili ni minut u kolima kada nam je naš drug Felix pokazao flašu Jack Danielsa. Obezbijedio sam da za sve ima, rekao je. Sa blagim osmijehom prema nama rekao je “Nije matursko veče. veče bez gospodina Jacka.” Svi smo počeli da se smijemo, uzeo sam gutljaj iz flaše pre nego što sam dodao Beki i pogledom prešao preko svih svojih drugara iz djetinjstva. Bilo nas je osmero i svi smo bili prijatelji još od osnovne škole i čak što više neki od nas i parovi. Naša družina se sastojala od Džamala, Kris i Džej, Pat, te Felixa i Dejna, Beke i mene. I čovječe bili smo baš interesantno društvo. Dakle kod koga sada idemo tačno,upitao sam. Kada je Beka stavila svoju glavu na moje rame. Kod ovog novog momka,mm Dejli Sir, upravo se doselio iz New Jerseja. Da taj momak. Upravo tada vozač limuzine je skrenuo naglo desno pa levo kao da pokušava izbeći druga kola u susretu. Mi smo se svi onako tumbali po sred limuzine onako polupijani. Normalno, vjerovatno bi se preplašili na smrt ali nakon što smo konzumirali alkohol mogli smo se i slupati negdje mi bi se i dalje smijali. Nastavili smo da pričamo o svim našim danima iz škole i ubrzo već smo došli na našu destinaciju. OK djeco, biću ovdje rano ujutro oko 8h da vas pokupim, nemojte da mi kasnite jeste li čuli? Svi smo klimnuli glavom u znak razumijevanja vozača limuzine ali kako su se ostali okrenuli od nje primijetio sam neki čudan izraz lica na vozaču koji je postao blagi osmijeh i samo mi je blago pokazao rukom da mu priđem bliže. Nije tvoje vrijeme, rekao je tiho prije nego što je odvezao kola. Samo sam stajao tamo bezumno dok su kola odlazila, pitao sam se šta je mislio pod tim. Ubrzo sam se stresao razmišljanja i pridružio se skupini drugara koji su već bili ispred omanje kućice gdje je živio taj novi momak. Kuća je bila jarko žute i jeftine boje te je odavala utisak da je takva i iznutra. Podsjećala me ja baš iz nekog horor filma, sa prljavim prozorom na tavanu, drvenim prozorima ispred kuće i naravno ponegde nije bilo ni dasaka. Da, ovo je sigurno mjesto gdje bih volio da provedem ostatak maturske večeri. Waoo, ovaj Dejli izgleda kao pravi pobjednik. Kris je počela da sarkastično komentariše u društvu. Hajte ljudi dajmo Dejlu šansu sigurno je dobar momak. Ona je takva otakad znam za nju, uvijek je vidjela dobru u ljudima i davala im šansu i bila je optimistična u svakoj sekundi i zbog toga sam je mnogo volio. Ne samo da je bila najljepša u školi, ona je bila najmanje sebična i prazna kao osoba. Još se sjećam dana kada sam je upoznao, ja sam oduvek pa čak i sada bio osobinama i izgledom poput štrebera a ona je od svih njih jedino mene na školskom igralištu izabrala da se igramo. Njene plave probadajuće u dušu oči i njena tamna brown kosa još uvijek mi i posle toliko godina oduzima dah svaki put kad je vidim. Svi smo se složili i ponijeli svoje torbe kretajući se ka ulazu u kuću. Pat je prošao užurbano sve nas i prvi bacio svoju torbu na pod hodnika u ulazu. Uprkos spoljašnjem izgledu kuće, unutra i nije bilo tako loše. Hodnik kraj ulaznih vrata bio je jako veliki sa 5 različitih vrata. Levo je vodilo ka većoj dnevnoj sobi sa kaminom. Druga vrata sa naše desne strane vodila su ka kuhinji, dvoja ostala vrata vodila su ka drugom spratu stepenicama, kroz sledeća Pat je ušao ubrzo. Hej Dejl, gdje si batice, povikao sam u skoro praznoj kući. Svi ostali su stavili torbe na skoro isto mjesto gdje i Pat pored ulaza kući. Niko mi nije odgovorio. Kao da nema nikog u kući. Možda je zaglavio u saobraćaju, Dejna je rekla trljajući svoja ramena zbog hladnoće. Hej ljudi vidite ovo, Pat nas je pozvao iz hodnika ispred nas. Svi smo prišli ka njemu i vidjeli veliku sobu, isuviše veliku za veličinu ove kuće. U toj sobi bilo j dva reda kreveta za svakog po jedan. To je bilo jezivo. OK, ovo je pomalo čudno, mislio sam da će ovdje biti žurke- Pat je rekao. Možda je još više kreveta na spratovima, rekao sam dok sam izlazio i koračao prema glavnom ulazu gdje smo bili. Kako sam došao do centra zamrznuo sam se u mjestu. Aaa, ljudi mislim da imamo jedan problem povikao sam svima dok sam pokazivao prstom na mjesto gdje su vrata glavnog ulaza bila. Svi su se okrenuli da vide u šta pokazujem i svima su bila otvorena usta od nevjerice kada us shvatili šta se upravo desilo. Ulazna vrata su nestala. I na tom mjestu je bio samo prazan zid. To je sjebano- Pat je rekao u svom stilu. Nije smiješno, kako ćemo izaći odavdje Krisi se proderala na Pata što je dovelo do klasične prepirke u grupi šta da radimo i šta se to događa. Dok su oni pričali međusobno ja sam obilazio okolo pokušavajući da shvatim šta se desilo. Tad sam primijetio malu crvenu strelicu koja je pokazivala ka stepenicama na gore gdje je bio okačen jedan veliki poster. Brzo sam se popeo stepenicama ka njemu i počeo da čitam. Pisalo je: Pravila igre! Upozorenje, igra započinje kada se prva vrata otvore. Pravilo broj 1: Kada otvorite jedna vrata druga vrata će se pojaviti. Pravilo broj 2: Kada otvorite ta vrata, druga vrata će nestati a sa njima i sve u toj sobi. Pravilo broj 3: Imate tačno 10 minuta da otvorite vrata, ako ne otvorite vrata će sama nestati.Pravilo broj 4: Svakih 5 minuta ja ću tražiti vas. Prvog koga nađem da se nije sakrio ili se nije sakrio kako treba dati ću mu pet sekundi a onda ću ga juriti. Pravilo broj 5: Ako te uhvatim pridružiti ćeš se meni-nama. Pravilo broj 6: Igra se završava kada svane zora. Upozorenje: Prva vrata otvorite u 9:35 minuta. Videću nekoga od vas oko 9:45. Srećno!

Baš kada sam završio sa čitanjem ovih pravila pogledao sam u telefon i vidio da je 9:40. Ljudi- povikao sam sa stepenica. Mislim da bi trebali da dođete da bi vidjeli ovo i samo za sekundu svi su bili gore i čitali ono što sam ja. Ovo je totalna glupost- Pat je rekao nakon čitanja. Slažem se Džej je rekla. Ovo je sigurno neka šala Dejna ili Dejla,kako god se zove. Plus ovaj alkohol me čini pospanim tako da ću leći zajedno sa Džejd i vidimo se kasnije. Ahh, tiho sam uzdahnuo. Ja mislim da šta god se dešava ovdje ne treba olako da shvatamo – rekao sam gledajući sve okolo. Svi su se složili sa time. Dakle koliko dugo imamo vremena- Felix je upitao. Tri minuta. Beka je rekla glasno. Mi trebamo plan kada se sakrijemo. Definitivno dobra ideja. Skupit ćemo se svi ovdje prije nego što otvorimo ijedna vrata Džamal je rekao. Kako su svi potrčali da se sakriju uhvatio sam Beku i poljubio je. Bez obzira šta se desi želim da znaš da ću te uvijek štititi rekao sam joj gledajući je u njene plave oči kao hipnotisan. Ona me je pogledala svojim očima, znam ,već jesi- rekla je tihim glasom i namijala se blago dok smo krenuli da se sakrijemo. Ja sam samo zurio u nju par sekundi zbunjen time što mi je rekla. Šta je mislila pod time da već jesam. Pogledao sam u telefon i vidio da imamo samo minut da se sakrijemo pa sam požurio i sakrio se iza zavjese. Da budem iskren osjetio sam se nekako glupo da se krijem. Dejl je mogao lako da nas zeza i snima i onda pokazuje kako smo se sakrivali po kući kao ludaci jer je tako pisalo na nekom posteru. Pogledao sam u telefon. Bilo je 9 i 46 minuta. Ništa se nije dogodilo. Uzdahnuo sam u neverici i baš pre nego što sam htio da izađem čuo sam neki šapat čovjeka koji broji od 5 pa unazad. 5,4,3,2,1.. a onda se čuo glasan zvuk kao da neko vuče veliki krevet po podu i za njim tup udarac i zatim užasan vrisak Dzejd. Čuo sam i potrčao naprijed ka vratima da bih vidio Dejnu, Beku i Felixa i Kirsi zajedno u ulazu. Dok sam prolazio kroz njih momci su djevojkama preklapali oči rukama. Kada sam izašao iza ugla vidio sam i zašto. Počevši od sobe pa sve stepenicama gore bilo je tragova krvi. Kada je Džejd naišla svi su joj prišli da je utješe a ona je počela da plače i vrišti u bolovima. Ja sam krenuo stepenicama ka gore pazeći da ne stanem u tu krv. Kako sam prišao iza ugla gore na sam pogled povratio sam odmah, Patov vrat je bio slomljen skroz na skroz, glava je bila okrenuta ka njegovim leđima, imao je milion posjekotina po svom tijelu. Još uvijek je krv izlazila iz njega. Moj pogled se usmjerio onda prema posterima koji je Pat u posljednjim trenucima pokušavao da dosegne rukom. Na posteru broj 7 je ispisan krvlju. Sišao sam odmah dole da bih video kako svi pričaju o tome šta se desilo. Kada sam sišao dole svi su zaćutali i pogledali u mene. Da li je on, da li je on gore? – Džejd me upitala. Samo sam klimnuo glavom i ona je nastavila još jače da plače. Pozvao sam dvojicu drugova da odu sa mnom gore i usput sam im objašnjavao šta će da vide. Ali kada smo došli tamo, tela nije bilo nigdje. Kunem se da je bilo ovdje, uzviknuo sam u nevjerici. Ostala dvojica su gledala jedan drugoga jednako u hororu i u nevjerici kao i ja. Moramo da smislimo plan i to odmah. Zar nisu bila ovdje vrata baš prije par minuta? Opsovao sam tiho i okupio sve oko sebe. Okej dakle, od sada se svi držimo zajedno sve do trenutka kada treba da se sakrijemo, u protivnom možemo izgubiti nekoga od nas. Zašto samo ne sačekamo da ubica dođe i samo ga sjebemo svi zajedno- Kris je predložila. Zato što ni u horor filmovima niko to ne radi i svi se plaše i mislim da ubica nije čovjek. Priznao sam na glas svoje mišljenje čak i sam skeptičan prema tome što sam rekao. Što mislis tako- deka me je upitala. Pa sudeći po tome koliko je brz i kako je ubrzo uspio da uznese tijelo skroz na stepenice i u kratkom vremenskom periodu da ga sakrije nijedan to čovjek ne bi mogao da uradi. Okej, a zašto svi jednostavno ne bi mogli da ostanemo ovdje- Dejna je upitala. Ako vrata nestaju svakih 10 minuta kao što pravila kažu to znači da bi nestalo vrata i takođe piše da će nestati sve zajedno sa njima što u teoriji znači i mi bi nestali. Pa s obzirom da smo svi u istoj sobi ajde da otvorimo jedna vrata i vidimo kuda vode. Ne želim da ostanem ovdje više nego što treba ustajući sa svojih koljenja i krenuvši prema vratima. Svi smo je pratili dok je ona uzdahnula duboko i otvorila sledeća vrata. Bili smo tačno kod ulaznog hodnika samo što je ova soba bila drugačije raspoređenja. Lijeva soba je sada imala samo 7 kreveta. Gdje je bila kuhinja sada je bila soba sa bazenom a stepenice koje vode gore vodile su samo ka jednim vratima a poster je bio isti preko puta vrata. Pogledao sam opet na sat i video da je 9 sati i 50 minuta. Sranje, imamo samo jedan minut. Svi nađite mjesto da se sakrijete. Svi su otrčali u različitim pravcima. Ja sam otrčao u sobu gdje je bila spavaća soba a sada neka vrsta radne sobe i sakrio se ispod stola. Čim sa se sakrio ispod čuo sam kako neko trči na spratu gore. Nisam primijetio dok nisam čuo kako se vrata otvaraju. Pomislio sam u sebi kako su glupi kako će zbog toga lahko da poginu ali prije nego što sam i pomiislio do pola rečenice čuo sam ponovo tiho šaputanje ali ovog puta bilo je drugačije kao da je dvoje šaputalo. 5,4,3,2,1… ne znam zašto ali sam iz sveg glasa povikao bežiteee! ali bilo je prekasno, sekund kasnije čuo sam Dejnu kako vrišti praćeno sa zvukom lomljavine i pada u bazen. Izletio sam u hodnik da bi vidio veliku lokvu krvi praćenu tragom sve do bazena. Svi smo bili ispred kada je Felix u rukama izveo Dejnu ispred bazena i pred nama pao je na pod držajući je idalje u svojim rukama koliko sam ja mogao da vidim, cijelo njeno lice je bilo isječeno nečime što objašnjava lokvu krvi na podu. Svi su okolo povraćali ali ja sam već bio navikao. Šta ćemo sad da radimo, Džamal je upitao dok je provlačio prstima kroz svoju kosu u nevjerici. Moramo da se krećemo tako da šta god da je ova stvar neće moći da nas uhvati – rekao sam. Bio sam tamo- Felix je rekao. Video sam ih, uzeli su je od mene, jedna noga je virila ispod kreveta i oni su je zgrabili. Oni,ko su to oni Felix? upitao sam ga stavljajući moju ruku na njegovo rame. Bio je to Pat i neki drugi čovjek. Svi su zaćutali zajedno sa mnom. Dakle to je značilo ono na znaku “meni/nama”. Pogledao sam na sat bilo je 9 i 59. Moramo proći kroz neka vrata i to brzo. Ljudi imamo još jedan minut da prođemo kroz neka druga vrata i to brzo-rekao sam svima hvatajući Felixa za ruku ali ju je ubrzo strgnuo sa moje. Felix kreći- Džamal mu je uzviknuo kroz hodnik. Ne mogu otići od nje-nasmejao se tužno. volim svakog od vas kao porodicu ali moram ostati sa njom . Kada us svi izašli iz te sobe , nježno sam ga potapšao po ramenu. Vidimo se na drugoj strani brate. Nasmejao sam se ka njemu. Ne,nećemo, I kada sam izašao iz sobe i okrenuo se da ga vidim po posljednji put i on je nestao. Stavio sam ruku tamo gdje su bila posljednja vrata i pomolio se da što god da se desilo da je bilo bezbolno i brzo. Pustio sam suzu i uzdahnuo duboko i okrenuo se ka preostalih četvero. Džemal je tješio Krisi dok je Beka klečala do Džejd koja jesjedela sklupčana i grlila sovja koljena, ljuljajući se naprijed-nazad. Namjestio sam podešavanja da moj telefon zazvoni svakih 5 minuta. Jedan minut pre nego što treba da se sakrijemo i jedan minut pre nego što vrata treba da nestanu. Bježi od mene- Džejd je uzviknula na Beki, kako možeš reći takvo nešto. Pat i Dejna su mrtvi, da ne spominjem Felixa koji je upravo maginčno nestao. Je*ite se svi. Je*eš ovu kuću i ovu glupu igru.. tntntn prekinuta je mojom zvonjavom telefona. Šta je to? Džamal je upita, postavio sam da zvoni svakih 5 minuta kako bi bili spremni. Počeo sam da gledam u svoj telefon. Moramo se sakriti sada. Ne! Džejd je odgovorila. Rekla sam vam da sam završila sa ovim is a ovom glupom igrom. Neću se sakrivati vriše. Džamal joj je prišao i uhvatio je za ruku ali ona se otrgla od njega. Svi smo počeli da joj govorimo da je nerazumna i da se ponaša glupo. Počela je samo da psuje na ans i krenula u naredni hodnik. Kako je krenula ja sam počeo opet da čujem one šapate. Da li vi čujete ovo, upitao sam ih nadajući se da ih ne čujem samo ja. Šapati, da. Dobro je da ih ne čujem samo ja. Džamal se nasmijao prije nego što je pozvao Džejd. Džejd nemamo vremena za ovo,hajde moramo se sakriti. Ona je zastala pri ulazu u hodnik i svi smo odahnuli znajuči da je sad prestala da se ponaša kao dijete ali moje olakšanje je zamijenio osjećaj horora u stomaku kada sam čuo tiho odbrojavanje. Pat jesi li to zaista ti?-Džejd je rekla tiho. Ko je to sa tobom Pat? Okrenula se ka nama i počela da vrišti kada je odrojavanje došlo do 0. Krenula je da trči ali kada je došla do pola hodnika 4 figure su se pojavile i zgrabile Džejd, za njene noge, potrčali smo ka njoj da bi vidjeli da je nabijena na jednu statulu koja je stajal tu. Njeno tijelo je bilo prekriveno posekotinama i svo ilomljeno. Opsovao sam glasno i udario od besa od stol ostavljajući pukotinu na njemu. To sam vrlo brzo zašalio kada sam osjetio bol u svojoj ruci. Beka je prišla i počela da me tješi. Ti se možep izboriti kroz ovo medo. Beka je nastavila. Prošla si kroz mnogo gore da bi te ovo porazilo. Osjetio sams e mnogo bolje. SMirio sam se ali nešto mi nije bilo baš kako treba u vezi Beki. NIkada mi nije nazvala medo jer zna da to ne volim pogotovo jer me mama tako zvala kad god je htjela da me utješi pred društvom. Sramio sam se toga kad mi kaže pred drugarima ali ipak sada me je ovo smirilo. Moramo da nastavimo dalje. Svi smo se složili kada smo nastavili ka sledećim vratima. Svi smo dobro zastali pre nego što smo otvorili sledeća. sada, bili smo u nekoj velikoj dvorani. U toj dvorani bilo je 6 vrata ali jedna su bila skroz otvorena i vodila su u veliki hodnik. Locirana na rkraju sobe. Zašto naše matursko veče ne bi bilo vodje, Dzamal se našalio. O čekaj ovdje je neko jezivo čudovište koje hoce da nas sve pobije do zore. upravo posle toga naisli smo na poster na kojem je pisalo “Novo pravilo: Vrata sada nestaju na svakih 2 minuta. Zabavite se!” Mora da me zezaš kris je pobikala na glas. Odma sam postavio novi alarm i nakon toga vrata iza nas su nestala. Ja sam za to da prođemo kroz vrata pre nego što nestanu.

Creepypasta: Draga Abi

Draga Abi, mi se nikada nismo upoznli pa se ovo može činiti čudnim ali mislim da je ipak ovako neophodno. Moje ime je Džej i radim na kasi u jednoj prodavnici u 67 ulici. Znaš za onu prodavnicu koja ima parking mnogo veći nego što treba? Da, ta prodavnica. Imam 24 godine, poprilično sam visok i imam poprilično čudan izgled, verovatno me ne bi ni prepoznala kada bih ti prišao da pričamo jer nemam mnogo zapažajuće lice. Eh, ne znam iskreno ni zašto ti sve ovo pričam ali ovo nije poenta što ti pišem..

Radio sam do kasno sinoć,bio je to poprilično normalan dan na poslu. Ništa se uzbudljivo nije desilo ali mogla bi se iznenaditi kakve se sve interesantne stvari mogu desiti u ovom poslu. Čitao sam neku knjigu što je ostavio kolega u svojoj smeni. Bila je to neka loša knjiga o misterioznim ubistvima sa začinima kao što je isuviše klišea. Izuzetno dosadno ako mene pitaš ali mora se nešto raditi pretpostavljam. Kada si se ti pojavila ipak moja cijela smjena se pormijenila. Ne znam šta je to što uhvatilo moju pažnju ka tebi ali čim sam te ugledao imao sam taj neki čudan osjećaj.. Čudna mješavina uzbuđenja i terora. To je najbolji način da opišem. Ušla si u liniju moje kase i ja sam se zamrznuo. Sjeo sam u tu stolicu još dublje, koja se već udubila od mene jer na mojoj kasi i nema baš mnogo mušterija. Tek kada si mi prišla bliže shvatio sam da si nešto posebno što je moju pažnju usmjerilo ka tebi. Shvatio sam da si prelepa. Prišla si i rekla mi “Hej” i dodala svoju korpu sa namirnicama. Po načiinu razgovora i izgledu lica mogao sam zaključiti da si bila pospana i umorna što nije iznenađujuće s obzirom koliko je sati bilo. Nakon par sekundi užasno čudne tišine shvatio sam da si me pozdravila i javio sam ti se sa “mmm.. hej..”. Žalim samog sebe zbog toga. Sedeo sam tamo par sekundi pokušavajući da se fokusiram. “Kako se zoveš?” – upitah . I tek kasnije sam shvatio koliko je to bilo čudno od mene. Kakav to prodavac na kasi pita neku devojku za ime. Ipak, drago mi je da jesam. Sjećam se da si tihim glasom rekla da je tvoje ime Abigejl ali volis da te skraćeno zovu Abi. To ime ti prelijepo pristaje. To ime kao da polako klizi preko mog jezika dok izgovaram tiho, to je ime poput slatkog meda. Jednostavno, daje divan osjećaj izgovarajući ga samo. Izgledala si veoma zabirnuto i iznenađeno kada sam te pogledao i upitao sam se da li sam uradio nešto što te uznemirilo.. Zar ne bi trebalo da spakuješ to? upitala si i pokazala rukom na namirnice. Odmah nakon toga šokiran i posramljen izvinio sam ti se i počeo da pakujem namirnice u kese što sam brže mogao. Nisam mogao da povjerujem samom sebi koliko sam glup, ali kada sam te pogledao shvatio sam da se smeješ. Sladak si nekako,rekla si mi. Pokušao sam da izgledam što više kul ali očigledno sam bio uzbuđen. Devojka sa ovakvim izgledom da misli da sam ja sladak.. I ti si takođee, rekao sam dok sam užurbano pakovao tvoje namirnice. Dok si odlazila prema vratima okrenula si se i rekla mi: “Želim ti divnu noć.” Pretpostavljam da se činim jako glupim što ti pišem sve ovo, možda još uvijek i pamtiš sve to, mislim to se sve desilo još jučer, ali ja sam posle toga kući otišao veoma uzbuđen, srećan i sa toliko samopouzdanja u sebe kao nikada do sad u celom mom životu.. Nemoguće je da to opišem. Bilo kako bilo želio sam da ti napišem pismo draga Abi, da ti kažem da te volim. Ne znam šta sam osjetio te noći, bio je čudan osjećaj, mix emocija, ali znam čak i za to kratko vrijeme imali smo nešto posebno. Molim te odgovori mi uskoro. S poštovanjem, Džej.

Draga Abi. Prošlo je nedelju dana od kad sam ti napisao pismo i nisam dobio još tvoj odgovor, ali to nije važno. Kako si ti? Moj život je normalan kao i obično, probudi se, idi na posao i idi u krevet. Živim zaista u usra*om stano ali to je valjda i za očekivati kada radiš kao kasir u prodavnici. Mislim u zadnje vrijeme dosta o tebi i pitam se da li me se sećaš. Vidio sam te ponovo danas na poslu. Ovog puta u mnogo razumnim satima hvala Bogu. Nisam hteo da te gnjavim, želio sam da vidim hoćeš li mi prići sama. Opet si prišla za moju kasu, što me apsolutno uzbudilo. Ovog puta sam mnogo manje nervozan i rešio sam da se ponašam normalno bez obzira šta rekla ili uradila i nisam htio da dozvolim da djevojka poput tebe proklizi kroz moje prste. Kada si mi prišla nešto si mi rekla toliko tiho da nisam mogao da čujem ali si stajala pri kraju kase sve dok nisam spakovao tvoje namirnice. Ovo nije bilo ono što sam očekivao ali nije ni sve bilo loše. Ti si izgledala kao da ne osećaš ništa prema meni uopšte. Očekivao sam da ćeš mi prići i pričati sa mnom ili me izbegavati kao kugu ali umjesto toga, prošla si pored mene kao da sam neki stranac. Ovo me je nateralo da se zapitam da li si uopšte dobila moje pismo. Trebala bi da provjeravaš svoju poštu mnogo češće. Ipak, bio je jedan momenat gdje sam nešto osjetio. Kada sam pogledao da vidim šta radiš ti si nedaleko od mene u istom trenutku pogledala ka meni kao da gledaš gdje sam. Upravo tada, oči su nam se spojile. Samo na sekund ili dva ali za toliko vremena vidio sam mnogo više nego zadnji put. Činilo mi se kao da te godinama poznajem, kao da znam sva tvoja osjećanja i emocije. Da li, da li osjećaš nešto slično i ti prema meni Abi? Ukratko nakon toga spakovao sam tvoje namirnice i ti si platila i izašla napolje. Očigledno ovo je bio normalan proces s obzirom da to radim jedno 50 puta na dan, ali s obzirom na onu noć želio sam sledećeg puta da izvučem što više šansi iz našeg susreta. Nekako sam prve večeri sve zeznuo, nisam bio zadovoljan time i želio sam da budemo još duže zajedno. Želio sam da uživam u našem momentu što duže. Vidiš, iza naše kase ima jedna mala sobica za osoblje, gdje se drže sve video kasete od sigurnosnih kamera. Srećom po mene jedna kamera je okrenuta baš prema mojoj kasi. Sačekao sam da se prodavnica zatvori i da svi izađu a onda sam ušao u tu sobu. Nakon traženja kamere koja je na mojoj kasi uspio sam da je pronađem. Prebacivao sam snimak sve dok nisam došao do trenutka kada si ti naišla. Nakon par minuta pronašao sam i ti si bila tu. Pauzirao sam na najbolju moguću scenu. Znao sam da ni ovo nije savršeno preko kamere ali to je najbolje za sada. Gledajući te duže shvatio sam koliko si savršena. Svaki dio tvog tijela, tvoja kosa, lice, tvoje noge, grudi..sve je bilo čisto Božije savršenstvo. Premotavao sam snimak iznova i iznova par puta na trenutak kada mi prilaziš nisam mogao da odolim. Moje oči kao da su bile zalijepljene za ekran. Nakon par minuta razmišljanja izvadio sam kasetu i stavio je u džep a zatim sam se odvezao kuči. Znao sam da mi takvo nešto nije dozvoljeno i mogu dobiti otkaz zbog toga ali uradio sam to jer sam želio. Morao sam da te imam što duže za sebe, pa makar i po cenu mog otkaza.

Abi. volim te. Volim sve u vezi tebe. Mislim o tebi svaki dan. Da li i ti isto osjećaš prema meni Abi. Ja želim samo da budemo zajedno, zauvijek. Piši mi uskoro. Iskreno, tvoj Džej.

Draga Abi. Prošla su 3 dana ja nisam dobio tvoj odgovor. Zašto, zašto ne želiš da pričaš sa mnom. Ja sam zaista nesiguran u vezi toga da li si dobila moja zadnja dva pisma. Molim te odgovori ako jesi.

I tako dobio sam otkaz danas. Pronašli su kasetu koja je nestala. Dobio sam poziv od svog šefa oko 6h ujutru u ponedjeljak i rečeno mi je da dođem hitno. Imali smo sastanak zaposlenih. Kada sam došao svi su od ljudi bili skupljeni oko stola sa šefom na čelu. Kada su svi došli od nas rečeno nam je da se desila poveća pljačka robe u vrednosi od 200$ i traka koja bi pokazala ko je to ukrao je ona koju sam ja odnio kući. Samo moja sreća, šef nam je rekao da niko neće napustiti sobu dok neko ne kaže ko je uzeo traku. Nakon par minuta ja sam je predao šefu. Rekao sam mu sve o tome kako se osjećam u vezi tebe i da ti i ja imamo neku vrstu povezanosti. Nakon što sam ispričao cijelu priču u sobi su me gledali širom otvorenih očiju. A onda je šef razbio tišinu i rekao da sam otpušten i da ne dolazim ovdje više nikada. Tražio sam te u zadnje vrijeme i bez posla imao sam mnogo više vremena da naučim dosta o tebi. Da li znaš koliko je lako naći informacije o nekome samo sa njegovim imenom i imenom opštine gdje živi. Saznao sam da je tvoje prezime Merot. Kakvo divno prezime. Abi Merot. Ne mogu pomoći sebi a da ne kažem na glas to ime kada god pomislim na tebe. Saznao sam da imaš 24 godine. I samo si nekoliko kilometara dalje od mene. Dovezao sam se do tvoje zgrade danas. Izgleda prilično lijepo. Mnogo ljepše nego gdje ja živim. Upitao sam više puta da te posjetim ali na prijavnici su mi rekli da nisi tu svaki put kada bih svratio. To me je malo obeshrabrivalo svaki put ali sam bio veoma odlučan da te vidim ponovo. Nakon par sati svraćanja odlučio sam da sačekam na parkingu i da te sačekam kad dođeš. Nakon par sati došla si. Bilo je kasno u noć oko 10 sati čini mi se. Video sam kako prilaziš svojim kolima i parkiraš ispred. Osjetio sam nalet neke toplote u svojim grudima samo gledajući tvoje lice. Znam da imam svoju kasetu da te gledam, ali to se ne može uporediti sa time. Sa tvojim očima i osmijehom uzivo. Prekopirao sam snimag kući sa sigurnosne kamere za svaki slučaj u mnogo boljem kvalitetu ali nisam znao da idući put kad te vidim sam snimak neće biti dovoljan. Pitao sam portira više put u tvojoj zgradi za broj tvoje sobe ali je odbijao da mi kaže. Mislio je da sam neki jezivi lik. Vidiš Abi ovi ljudi nas ne razumiju. Ne razumiju šta mi osjećamo jedno prema drugome. Ostao sam da čakam na parkingu još neko vreme pre nego što je neki čovek izašao iz zgrade. Nakon par minuta razgovora sa njim saznao sam u kom stanu živiš. U početku nije želio da priča o tome ali ja sam ga ubijedio. Ne bi vjerovala o čemu su ljudi sve spremni da pričaju kada im držiš nož kod grudi. Ne brini, nisam ga povrijedio mnogo. Ali ne mogu dozvoliti da se neko ispriječi između nas. Zar se ne slažeš Abi? Dosta mi je ovih ljudi koji nas pokušavaju razdvojiti. Još sam čekao na parkingu neko vrijeme i kada sam saznao broj tvoje sobe i po kom rasporedu su iste organizovane nije mi biloo teško da te nađem. Treba da paziš kako spuštaš svoje roletne Abi. Znaš mnogo je lako da vidim sve što radiš još sa parkinga. Ne mogu te izbaciti iz svoje glave. Sve što radim je gledanje one kasete. Abi, ja želim da živim sa tobom zauvijek. Da se svakog jutra budim i vidim tebe kraj mene u krevetu. Jedva čekam sledeći put kada se budemo vidjeli.

Volim te, Džej.

Draga Abi, imam neke jako dvine vijesti, preselit ću se kod tebe. Zar to nije divno. Možemo provesti sate i sate zajedno, biće savršeno. Dozvoli mi da ti objasnim. Moj posao je bio dovoljno dobar da sam mogao da iznajmim sobu i imam nešto hrane svake nedjelje ali zbog gubitka posla nisam mogao ušteđevine da imam niti za hranu. Uspeo sam da izdržim par dana nakon toga ali danas sam izbačen iz svog stana. Ne bi me čudilo da onaj momak što mi je rekao broj tvoje sobe već pozvao policiju ali pošto ne živim tamo ne mogu me pronaći. Zar to nije sjajno? Potrudit cu se da ponesem sve moje slike i snimke sa sobom i takođe svoju kameru. Trebalo bi da kažeš da mnogo bolje biraju osoblje ovog hotela. Uspio sam ući u zgradu veoma lako i pored obezbjeđenja. Došao sam do tvojih vrata i pokucao par puta ali niko nije otvarao pa sam riješio da uđem na drugi način. Nakon pregledavanja svih slika koje sam napravio jučer primijetio sam ventilacioni otvor do tvoje sobe. Shvatio sam da bi morao imati neki ulaz kroz koji bi mogao da se provučem. Posle par minuta pregledanja po zgradi uspio sam da nađem sobu za osoblje i u njoj ulaz za ventilacioni otvor. Puzao sam kroz njega sve do tvoje sobe, bilo je veoma usko i teško da se puzi ali sam nekako uspio. Pošto su svjetla bila ugašena i nisam vidio nikoga u sobi pomislio sam da možda nisi tu. Ali ja sam bio strpljiv, skenirao sam svaki dio tvoje sobe pokušavajući sve da zapamtim. Tvoj miris parfema me uzbuđuje sve dok sjedim i dalje ovdje. Osjetio sam tvoj parfem u prodavnici par puta ali nikako ovako blizu i ovako jak. Predivan je. Podsjeća me na breskve. Čekao sam te tamo satima. Imao sam strpljenja. Mogao sam sjediti ili ležati u mjestu satima da ne pomjerim nijedan svoj mišić i niko me ne bi primijetio. A onda konačno stigla si kući. Osjetio sam širok osmijeh na mom licu kada sam čuo da se vrata otvaraju. A onda naišla si ti moja ljubavi. Naravno nisi znala da sam tu. Svjetlo je bilo okrenuto da se nije moglo vidjeti ništa u ventilaciji. Pokušao sam da suzbijem svoje uzbuđenje ali sam počeo da dišem otežano i glasnije. Pokušao sam da prekrijem svoja usta ali i dalje se moglo čuti. Odjednom, pogledala si ravno u ventilacioni otvor i ja sam bio totalno tih. Ali si samo nakon par sekundi izgubila interesovanje. Nasmejao sam se. Ovo je bilo savršeno mjesto. Ipak mogu reći da si osetila da sam tu. Noću kada si se okretala i budila, gledala u ventilacioni otvor. Ljudi izgleda imaju neki osjećaj kada ih neko gleda. Može ih poslati u panični napad. I nemoj da glumiš Abi, mogu reći sa sigurnošću kada je neko budan. Kada od straha neko ne može da spava. Ali zašto si uplašena uopste? To sam samo ja. Zašto bih te plašio? Voliš me zar ne? Ti znaš da te ja volim. Pokušaću da provedem što više vremena sa tobom svaki dan. Abi piši što pre ako možeš.

Volim te, tvoj Džej.

Draga Abi.

Video sam da si se probudila ovog jutra. Ja nisam spavao ni sekunde prošle noći, isuviše si savršena da sam morao da te gledam cijelu noć. Kad god bi skrenuo pogled sa tebe i oči krenule da se sklapaju one bi se samo vratile ka tebi. Izgledaš mnogo lijepo kada spavaš. Mogla bi da se iznenadiš kada bi znala koliko možeš naučiti o ličnosti neke osobe samo kada gledaš kako ona spava. Pomislio sam par puta da izađem odavde i da pokušam da vidim tvoje tijelo i tebe bolje ali nisam mogao da dopustim da me primijetiš da sam ovdje, barem ne još. Izgleda da provodiš dosta vremena u kupatilu ujutru. Pretpostavljam da se tuširaš ili stavljaš šminku. Zašto bi to radila Abi? Sve što radiš jeste prekrivanje tvoje istinske prave ljepote. Zašto bi to uradila? Zar ne bi da cijeli svijet vidi ono što ja vidim u tebi? Otišla si odma nakon toga na posao ili sam bar ja tako pretpostavio. Nakon dosta razmišljanja odlučio sam da izađem iz ventilacije. Prva stvar koju sam uradio kada sam izašao jeste to da sam otišao u tvoje kupatilo. Potrudio sam se da pronađem svaku šminku i ostalo sra*e koje stavljaš preko svog lica, da bacim. To me užasava. Na ovaj način svi će te vidjeti onakvu kakvu te ja vidim. Prelijepu. Našao sam još nešto ovdje. Tvoju četku za kosu. Uzeo sam je i krenuo pažljivo da posmatram. Bila je plave boje sa veoma tankom okruglom drškom. Ali, to me nije interesovalo nego tvoja kosa. Sklonio sam sa četke svaku tvoju dlaku i stavio je na stol. Prebrojao sam svaku. 59. Ovo me je usrećilo. Pažljivo sam ih umotao u kesicu i stavio u svoj džep. Ostatak dana sam proveo pretraživajući po tvom stanu pokušavajući da naučim što više stvari o tebi. Shvatio sam da si veoma veliki ljubitelj filmova Abi. Pronašao sam jednu kolekciju u tvom ormaru. Mogu reći, impresivna je. Pronašao sam još nešto što me izludelo. Slika tebe sa jednim čovjekom. Zgrožava me samo gledanje na njega. Drži te tako kao da te posjeduje. Ja sam jedini koji te može imati Abi. Niko više! Bilo je oko pola 9 uveče kada sam planirao da se vratim u ventilacioni otvor. S obzirom da si se tada obično vraćala sa posla ali sam onda dobio jednu drugu ideju. Pogledao sam tvoj krevet i bio je dovoljno izdignut da se sakrijem ispod njega. Čekao sam te. I onda si došla. Bila si blijedog lica i još neko je bio sa tobom u sobi. Pričala si kako čuješ nešto u ventilaciji. Skrivanje ispod tvog kreveta je bila dobra ideja s obzirom da je ta osoba provjerila ventilacioni otvor i nije pronašla nikog. Zahvalila si se toj osobi i otišla je. Konačno bili smo sami. Ležao sam ispod sve dok nisi otišla u krevet. Činilo mi se to kao vječnost. Želio sam da ti priđem bliže noću dok spavaš i sada sam imao dobru šansu. Ugasila si svjetla u sobi. Bio sam veoma pažljiv. Čekao sam 3h da se uvjerim da si zaspala. I kada sam bio uvjeren polako sam se izvukao ispod kreveta. Vidio sam te, izgledala si prelijepo. Svaki dio, svaka oblina tvog tijela bila je savršena. Svaki detalj je bio prelijep. Prišao sam ti bliže i pomazio te po licu. Tako mekana koža poput svile. Uzbudio sam se i osećao se prelijepo. Počeo sam da se dodirujem dole i nisam mogao da izdržim. Jednostavno, uzbuđuješ me previše. A onda si počela da se budiš i uznemiren tiho sam skliznuo nazad pod krevet. Ustala si i upalila svjetlo gledajući po sobi i bez gledanja u tebe osjetio sam da si uplašena. Ne trebaš biti uplašena kada sam kraj tebe Abi. Niko ne smije ni da te pipne osim mene. Ubio bih za tebe Abi. Moram više obratiti pažnju danas. Primijetio sam da ne donosiš nikakvu poštu niti pisma od mene. Izgleda da ne provjeravaš često ali to ću promijeniti. Ovo pismo ću ostaviti na tvom stolu danas. Oh, zaboravio sam da napomenem. Pravim nešto specijalno za tebe Abi. Provjeri svoj ormar nakon što ovo pročitaš. Tvoj zauvek, Džej.

Draga Abi.

Danas sam provodio više vremena praveći za tebe iznenađenje dok si bila na poslu i zasita mislim da ćeš voljeti ovo. Potrošio sam dosta vremena i truda na svoj poklon. Proveo sam mnogo sati da učinim ovo kako treba i mislim da je sada savršeno za tebe. Došla si kući oko pola 9 uveče i vidjela si odmah skoro moje pismo koje je bilo na tvom stolu. Počeo sam da se smešim kada sam video da si ga vidjela. Očekivajući tvoju reakciju nakon čitanja. Bilo je zanimljivo tvoje lice i mogao sam vidjeti razne emocije. Bila si zbunjena u početku, onda šokirana i onda uplašena. Počela si da se treseš i onda si počela da plačeš. Zar me ne voliš Abi? Zašto plačeš? Zar me ne voliš? Sve posle toga činilo mi se mutno. Pogledala si ormar dok si još plakala. Izgledalo je kao da si razmišljala da li da ga otvoriš ili ne. Umjesto toga potrčala si, prošla ga i otišla iz stana. Nakon toga vratila si se sa svim mojim pismima u rukama gledajući svako. Nakon nekog vremena samo si bacila sva pisma i pala na pod. Počela si da plačeš jako glasno. Primijetio sam da si htjela nešto reći na glas ali nisi mogla kao da si paralizovana od straha. Nakon nekih 10 minuta video sam da gledaš ispod kreveta a onda ventilacioni otvor i proveravala si gdje sam. Vidiš Abi, pametniji sam od toga. Znao sam da ćeš proveriti ta mjesta. Pronašao sam mnogo bolje mjesto nakon što sam završio tvoj poklon. Zar to nije sjajno. Mogu te gledati zauvijek i niko me neće pronaći, čak ni ti. Nisi još uvijek pogledala iznenađenje koje sam ti priredio. Iako vidim da se premišljaš oko toga. Video sam da gledaš u oramar i da želiš da ga otvoriš ali si isuviše nervozna. Najzad, prišla si ormaru i uhvatila za kvaku a onda si otvorila i ugledala. To je bila knjiga za mene i tebe. Video sam da čitaš sve stranice. Izgledala si šokirano. Zar ti se ne sviđa Abi? Imam tu slike tebe i mene kada nisi ni znala da te slikam. Slike kada spavaš, slike za kompjuterom. Skupio sam tvoju kosu i zalijepio na stranicu. Zajedno sa slikama parova, naravno sa izrezanim našim licima na njima. Čak sam stavio i onu sliku gdje si ti sa drugim muškarcem samo sam izrezao njegovo nasmijano lice. Da znam ko je on, naterao bi ga da pati. Zar ne shvataš Abi? Niko i niko te ne smije imati sem mene. Ti i ja smo suđeni jedno za drugo. Gledao sam te kako plačeš narednih pola sata. A onda si ustala i izašla iz stana. Ukratko nakon toga vratila si se sa dva policajca. Ovo me je šokiralo. Zar ne voliš moje iznenađenje Abi? Zašto bi dovela ove ljude u naš stan. Nikada me neće pronaći a i ako me pronađu sve će uništiti. Sav moj posao svih ovih nedjelja biti ce uzalud. To ne bih želela zar ne Abi? Izmoren sam od danas. Ma koliko da te volim meni treba sna Abi. Laku noć Abi. Volim te. Voli te tvoj Džej.

Draga Abi.

Vidiš li šta si uradila, da li vidiš šta si uradila? Probudio sam se u 8 ujutru samo kako bih te video kako pakuješ svoje stvari. Bio sam u početku zbunjen ali sam onda razumeo. Ostavljaš me. Ne voliš me. Ti me ne voliš. Kako možeš ovo uraditi meni? Ti si bila jedina osoba i stvar koju sam želio u svom životu. Nemam zbog čega drugog da živim. Ali, tebe kada sam video i sreo dala si mi nadu. Mislio sam da konačno imam razloga da ustanem ujutru i živim ovaj usrani život. Da si taj razlog ti. I ti ćeš sada sve to da baciš. Kako možeš to da mi uradiš ABi? Nakon što si izašla iz sobe sa torbama. Izašao sam iz svog mjesta gdje sam se krio i pratio te. Vidio sam da si spakovala svoje torbe u gepek i upalila si svoja kola. Neću ti dopustitit da odeš od mene Abi. Neću to nikada dopustiti. Počeo sam da trčim što sam brže mogao prema tvojim kolima. Prišao sam i razbio rukom staklo. Uhvatio te i izvukao iz kola. Zar stvarno misliš da ćeš pobjeći od mene? Morao sam čak i da te udarim da bi te onesvestio. Pravila si isuviše buke. Neko, neko drugi ko nas ne razumije može nas vidjeti i upropastiti sve. Pa, imao sam plan za sve ovo unaprijed. Odvezao sam te do kraja grada gdje sam iznajmio jednu garažu. Uvukao sam te unutra i provjerio da nemaš neki telefon u džepu ili nož. Još uvijek si bila u nesvijesti. Zatim sa zatvorio vrata garaže. Pozvao sam vlasnika kompleksa garaža i rekao da sam danas posjećivao svoju garažu ali nisam zaboravio da zaključam i pitao ga da zaključa umjesto mene. Rekao je da će doći ubrzo a onda sam polomio svoj telefon kako bi bio siguran da niko neće moći da ga koristi ili poveže. Zatim sam ubrzo čuo vlasnika kako zaključava vrata garaže. Nakon sat vremena čuo sam kako se polako budiš. Čuo sam kako mumljaš i kako pomeraš svoje noge. Nakon toga bila si skroz budna. Kada si me vidjela počela si da plačeš i vrištiš a onda si vidjela drugu stvar u ovoj sobi. Nož. Očigledno je zašto je ovdje. Nakon par sekundi skočila si zgrabila ga u svoje ruke. Pogledao sam u tvoje oči i rekao Abi volim te. A onda sam osjetio oštar bol sa moje desne strane. Kako je nož ulazio u moja leđa osjetio sam kako izlazi iz mene i ponovo se zabada u bliže mjesto. Mogao sam osjetiti svaki pokret noža. Poput vatre koja gori u meni. Pao sam na pod. Kašljao sam krv iz usta dok sam se smejao. Vidio sam da si se udaljila od mene i sela u ugao sobe. I sada dok sjedim u sopstvenoj krvi i pišem ovo pitam se kako ćeš ti izaći odavdje. Da li ćeš iskoristiti taj nož da oduzmeš sama sebi život ili ćeš umrijeti od gladi i dehidracije. U svakom slučaju biti cemo zajedno. I dok sjediš tu i plačeš, mogu reći ABi da si i ti sama shvatila da je ovo sve što sam ikada želeo i zbog toga moram ti reći hvala ti. Voli te zauvijek tvoj Džej.

Creepypasta: “Tvoj najbolji prijatelj”

Najbolji sam ti prijatelj još od djetinjstva, otkad znamo jedan za drugog poznajemo svako svoje lice, znamo svoje strahove, želje, porive. Znamo svoje snove, svaki kutak u dubini duše. Znamo, znamo obojica suštinu ovog života, ovog postojanja, tebe i mene, ti i ja, ovim životom zavetovali smo se da ćemo biti uvijek zajedno, nerazdvojni.. I to i jesmo. Bio sam uz tebe kad ti je bilo loše kad ti je bilo super. Kada si želio da umreš, kada si želio da živiš, ja sam te gurao uvijek. Govorio ti da ne odustaješ da ne daješ drugima da te spriječe na putu ka ostvarenju tvojih snova. Jer, šta su drugi? Ništa više do mrava koji žive svoj život po ubjeđenju drugih i po njhovim pravilima koja usvajaju kao svoja.

Nemaju snagu da se suprostave mišljenju većine i da priznaju sebi svoju pravu istinsku snagu i svoje pravo lice. To su obične kukavice premda ne zaslužuju ni smrt ali to je izgleda jedini spas za njih. Jedini spas je da iskuse nešto što ne razumiju. Ti i ja vrlo dobro znamo lice smrti, vrlo dobro znamo kada si odbačen od većine društva. Sjeti se djetinjstva, dana kada su te svi u školi zadirkivali, kada su ti se smijali, ja nisam. Ja sam tog dana prišao tebi, pružio ti ruku da ustaneš sa dna i da povratiš sebe, svoju snagu i svoje dostojanstvo. Sjeti se, sjeti se prve ljubavi koja te je odbacila kao da si ništa. Onda si uplakan došao to veče kući i pozvao si mene. Niko ti drugi nije pao na um. Pričali smo o svemu cijelu noć. I ja sam te smirio, pružio sam ti sve što bi pružio svaki najbolji prijatelj i niko nikada,nigde te neće razumeti kao što te ja razumem,jer smo isti. Isti! Bol smo probali, isti mrak smo prihvatali oko sebe u kom smo se skrivali od toga da ne budemo povređeni od drugih. Iako je naše prijateljstvo bilo super ipak nije bilo savršeno po mišljenju drugih. Prvo tvojih roditelja koji su za mene govorili da sam loš za tebe, da vršim loš uticaj, hteli su od tebe da naprave nekoga ko ti nisi, da radiš običan posao celoga života, stekneš porodicu i radiš za njih, da zaboraviš na svoje snove, želje da potisneš, svoj poriv i istinsko lice samo da bi bio prihvaćen kao adekvatan član društvenih krugova.. Gadi mi se i na samu pomisao na sve to, na te mizerne, osakaćene ljude, gmizavce i crve koji se vuku radnim danima po gradskom prevozu polubudni, opućeni na svoja radna mjesta, vjerovajući da je ovaj svijet za njih, da čine nešto korisno i da su samim tim oni sami korisni. Gadi mi se izveštačena ljepota koju propagiraju na svakoj televiziji, u svakoj emisiji. Gadi mi se dvolično moralisanje i popularizacija dobrote samo onda kada se za to plaća i kada je dobra šansa da zgrnu pare i pokažu sebe kao svece.

Tvoji roditelji.. oni su željeli da te razdvoje od mene da se više ne družiš sa mnom. Pokušavali su na razne načine da nas razdvoje. Prvo višesatnim pričama kako sam ja loš uticaj na tebe, kako trebaš povratiti kontrolu nad sobom, nad svojim životom da misliš svojom glavom, ne znajući da zapravo imaš punu kontrolu i nisu znali šta zapravo ti želiš niti su te pitali to i zasigurno nisu znali tebe, ko si ti zapravo. A onda.. kada priča nije pomogla odveli su te na razgovor kod psihijatra gledajući te od tog dana kao da si poseban slučaj, kao da si lud. Počeli su da te kljukaju raznim lekovima jer smo pravili zajedno sranja, bili deca, tukli se, zapalili napuštenu kuću i bili bijesni obojica samo da bi me odvojili od tebe. Ali, ti si i tada uspjevao da se nalzimo, da pričamo, ja sam uvijek bio uz tebe pa čak i te noći kada si mi rekao da si odlučio da pobiješ svoju porodicu. Rekao si mi da želiš to da uradiš i ja sam i tad bio uz tebe, zajedno smo to uradili, sa užitkom, zajedno smo ušli u njihovu sobu i sekirom raskomadali njihova tela na brzinu, čak da bi smo ih skratili muka ubili smo tvoju braću jer su oni već odavno otrovani važnim idealima i snovima o savršenom lažnom životu a i nikada tebe i mene ne bi razumeli. Seti se posle toga šta je bilo, pomogao sam ti da se rešiš dokaza.. Očistili smo cijelu kuću od otisaka i pomogao sam ti da smisliš priču policiji. Poverovali su da je to uradio neki ludak koji je pobegao iz psihijatrijske ustanove pre par nedelja. Pomogao sam ti da namestiš to užasno tužno lice, bio sam uz tebe svakog dana iako smo ti i ja znali pravu istinu, ja te nikada nisam osuđivao niti gledao na ludaka niti na ubicu, nisi ni ti mene i od tog dana obojica smo znali da smo kreirani i stvoreni jedan za drugog da nas niko i ništa neće sprečiti u bilo čemu.. Ali, svideo ti se taj osjećaj zar ne? I meni je, ali tebi previše, toga se nisi mogao otresti, želio si još, i još uzbuđenja i krvi na rukama i krvi na rukama koja je još uvijek topla, želio si i zavoleo da gledaš kako životi cure iz njiihovih očiju, volio si tu kontrolu koju si imao u svojim rukama prema ništavnim licima kojima si gasio isti takav život. I tu je nastao problem.. Nisi, nisi više pričao sa mnom, samo si radio po osjećaju i po navici i ostavljao si previše tragova.. Ja sam pokušao da pričam sa tobom ali nisi mi dozvoljavao da pričamo. Ostavljao si mnogo tragova i na kraju su ti bili za petama. I evo sad zarobljen si u toj uništenoj zgradi, u toj sobi bez svetla i bez izlaza opkoljen policijom, zajedno sa mnom.. Da, ipak sam i pored svega došao sa tobom kada si me pozvao i rekao da ti je potrebna moja pomoć i ne plašim se kao i ti što ne bi trebalo, kako će se ovo završiti jer obojica znamo da živi nećemo izaći odavde. Ako ti rešiš tako i ja sam uz tebe brate, jer tome služe najbolji prijatelji..

Policijaa!! Bacite pištolj, baci ga, pucaj.. Osumnjičeni je ubijen. Ponavljam, osumnjičeni je ubijen, nismo pronašli nikoga više sa njim, bio je sam. Obustavite potragu.

Creepypasta: Crni Pikachu

Prije nego što počnem moram da kažem da ovo nije još jedna strašna priča jer ovo se stvarno desilo.

Imao sam praksu u studiju u kojem su se pravile stare Pokemon igre. Tako mi je jednom jedan od programera ponudio kasetu za game boy. Rekao je da je ne želi više imati zato što je ukleta. Kupio ju je na nekoj pijaci polovnih stvari. Lik koji ju je prodavao kaže da ju je našao u nekom smeću sa porukom koja je bila zalijepljena na kasetu: “Ova igra se ne smije nikada igrati “. On je bez obzira na upozorenje odigrao igru i od tada ga muče noćne more. Nakon što mi je to ispričao rekao je da ni on nije poslušao upozorenje koje je pisalo na kaseti a sada želi da je se riješi.

Bio sam fasciniran tom pričom i uzeo sam taj poklon. Izvukao sam svoj stari game boy ispod kreveta, ubacio kasetu i počeo sa igrom. Par minuta nakon igranja primijetio sam da je ova igra jako čudna. Na početku sam mogao izabrati samo jedan pokemon. Crvenooki crni Pikachu sa nazivom Demon. Čudno je bilo što mu nisam nijedan drugi nadimak mogao dati, ali Demon je bilo kul ime. Nakon što sam završio sa tipičnim početkom svake pokemon igre odlučio sam da uhvatim par novih pokemona. Ubrzo sam uhvatio svog prvog pokemona. Bio je to Pidgey. Namjerno sam njega izabrao kako bi ga poslije mogao naučiti da leti. Dao sam mu ime Džimi. Počeo sam da Džimija više koristim u borbama od Demona. Nakon što sam igrao dva sata koristio samo Džimija u borbama pojavila se poruka “Demon želi pažnju.”. Ali ignorirao sam tu poruku i nastavio igrati. Nakon par sati listao sam neke opcije u igri i došla mi je poruka “Demon želi pažnju. Pidžit je napustio tim.”. Bio sam zbunjen kada sam to pročitao i prebacio se u Pokemon meni. Pidžit zaista više nije bio u mom timu. Zatvorio sam Pokemon meni i odlučio da uhvatim drugog Pidžita. Najednom je počeo tipični redoslijed evolucije pokemona ali mjesto evolucije izašla je poruka “Voliš li me sad?”. U pozadini crni pokemon na glavi je imao perje od Pidžita a na leđima krila. Nekakva hladnoća je prošla, ali nastavio sam to igrati ponavljajući da je to samo igra. Šta bi se moglo uopšte desiti. Koristio sam ga u svakoj borbi. Igra je postajala čudnija. Demon nije više koristio elektricitet za borbu nego napad sa imenom “tama” . Pobjeđivao je protivnike i sa samo jednim tim napadom. Nakon što pokemon bude povrijeđen nije kao obično pao u nesvijest nego je umro. Čak kad trener izgubi i on umre i nestane. Nakon više borbi otišao sam do kompjutera i guglao o sličnim dešavanjima. Izgledalo je kao da je bilo osoba koje su dolazile u kontakt sa ovom kasetom. Kaseta je kružila cijelom državom od osobe do osobe. Bila je prodana ili bačena pa pronađena od strane nekog drugog. Pronašao sam informacije da je svaki igrač počinio samoubistvo nakon što je kasetu proslijedio dalje. Vratio sam se ponovo do game boy i razmišljao kako najbolje da se riješim kasete. Morao sam uništiti kasetu kako je niko nikada više ne bi igrao. Sišao sam u dnevni boravak i bacio kasetu u kamin. Nakon što sam bio uvjeren da sam se riješio kasete uzeo sam svoju Pokemo yellow edition kasetu kako bi razvedrio misli. Počeo sam igrati a izašla je poruka “Demon je pobjegao.”.

Počeo sam panično da razgledam oko sebe i odjednom sam čuo piip zvuk iz svog game boya. Skočio sam od straha. Pogledao sam opet u ekran na kojem je pisalo “Ne okreći se.” Gledao sam u ekran kao zaleđen, ispunjen strahom. Iza mene smiren, tih glas “Voliš li me sad”

Creepypasta: Novi mobitel

Prije par mjeseci jedna poznanica od mog prijatelja kupila je novi mobitel. Živjela je sama sa svojim šestogodišnjim sinom. Nakon dugog i napornog dana stavila je svoj mobitel na stol i počela da gleda TV. Njen sin je došao do nje i pitao je da li se može igrati sa njenim novim mobitelom. Dala mu je mobitel i rekla da ne smije nikoga zvati niti slati poruke.


Oko 22h u noći kad je postala pospana, odlučila je da odvede sina u krevet i nakon toga da i ona ode spavati. Otišla je do njegove sobe ali nije bio u krevetu. Nakon toga otišla je do svoje sobe i pronašla sina koji je spavao sa mobitelom u rukama. Prvo je pretražila svoj telefon, pronašla je samo male promjene. Kao promjena pozadine, pozivnog tona i slično. Nakon što je ton i pozadinu vratila na staro, pretražila je slike, počela da briše slike koje je uslikao njen sin, dok nije došla do posljednje slike.


Šta je na njoj vidjela nije mogla da vjeruje. Vidjela je svog sina koji spava na krevetu ali kao da je neko ispred njega fotografisao sliku. Lijevo se vidi kao neka starija žena a neke podsjeća i na lutku.

Najveće misterije svijeta: Jeziva slika duha

1959 godine gospođa Mejbl Čnri snimila je sliku svog muža Jima kako sjedi u automobilu. No ta slika nije jezovita sve dok se nakon razvitka slike nije ustanovilo da pokraj Jima sjedi njegova punica. Prema izjavi gospođe Čnri, gospođa izgleda kao njezina majka. Mejbl je sigurna da je u automobilu sjedio samo Jim. Kada su slike napravljene, kada je prepoznala izrazite crte lica svoje majke, Mejbl je bila užasnuta. Osjećala sam se jezivo, zbilja, naprosto nisam mogla vjerovati. Računarskom analizom ustanovile su se 3 činjenice.

Činilo se da svjetlo na liku dolazi iz drugučijeg smijera od onog koji je osvjetljavao ostali dio slike. Njene naočale kao da su odražavale više svjetla nego što je moglo biti unutar automobila. Stara dama nije baš dobro pristajala uz vozilo. Na primjer, njeno rame kao da se protezalo čak na drugi prozor. Stručnjaci su dakle zaključili da je slika bila slučajna dvostruka ekspozicija koja se sastojala od snimke Jima u automobilu i vrlo kratke ekspozicije Mejbline majke snimljene već ranije. Dakako, i kompjuteri i kamera mogu lagati, tužna je činjenica da nijedna slika snimljena u toku 150 godina ne pruža uvjerljiv dokaz o postojanju duhova, nadnaravnih bića.

Da li vi vjerujete da se u automobilu pojavio stvarno duh? Napišite u komentar vaše mišljenje.

Najveće misterije svijeta: Slučaj Amityville

Postoje li zaista uklete kuće, zagrobni život, sablasti koje lutaju izgubljene u vremenu i opsjedaju ljudske umove? Jesu li kuće poput spužvi koje upijaju sve naše emocije tokom godina. Ako vas imalo zanima opsjednutost i duhovi vjerujem da ćete uživati.

Naime, slučaj Amityville je jedan od najpoznatijih slučajeva ukletih kuća. Od tih sablasnih kuća na Long Islandu napisane su mnoge knjige i snimljeno čak 8 horor filmova od kojih je onaj prvi u sedamdesetima bio veliki hit.

Holandska kolonijalna kuća izgrađena je davne 1928 godine navodno na prostoru na kojem su živjeli oboljeli indijanci te gdje su odma bili i pokopani. Nakon toga sve do 14 novembra 1974 godine nema nikakvih informacija o kući niti priča o opsjednutosti.

Pokolj porodice DeFeo

Oko 3:15 sati ujutro 14 novembra 1974 godine 22-godišnji Ronald DeFeo ustao je iz kreveta i uzeo svoju pušku i izašao iz sobe. Ronaldovi roditelji, dvije sestre i dva brata su ubijeni te noći, svaki od njih pogođen u glavu straga. Nakon nekoliko dana Ronald je priznao ubistva iako je kasnije tvrdio da je policija priznanje iz njega izvukla batinama. Na saslušanju 22 novembra 1975 godine Ronaldov advokat uložio je žalbu braneći svoga klijenta ludilom. Žalba je odbijena i Ronald je osuđen na 6 ubistava kaznom od 25 godina za svako ubistvo, 150 godina ukupno. Danas se nalazi u strogo čuvanom zatvoru. Ronald DeFeo idalje tvrdi da je čuo glasove koji su ga proganjali neko vrijeme dok je bio u kući te da je bio opsjednut. Govorili su mu: “Pobij ih! Pobij ih sve! “. Svemu je bila kriva nadprirodna sila koja se tamo nastanila. Uprkos odluci porote zaista postoje nekoliko pitanja u DeFeo slučaju na koja i danas nema odgovora, samo nagađanja. Tako na primjer, puška kalibra 35 mm pri pucnju proizvodi veliku buku, kako to da se nijedan od 6 članova obitelji nije probudio pri prvom pucnju, te kako to da se nijedan od njih nije borio, nego su umrli, ubijeni s leđa dok su spavali. Zatim, ubistvo se dogodilo u 3:15 ujutru u zimi. Ostale kuće su na malom razmaku od one gdje je živjela porodica DeFeo. Niko od susjeda nije čuo pucnjeve iako je puška opalila 6 puta.

Obitelj Lutz

George i Kathy Lutz znali su nešto malo o DeFeo pokolju, samo da je mladic pobio cijelu svoju porodicu, kada su odlucili kupiti kucu. To im nije smetalo pri kupnji. “Agentica zapravo nas nije smatrala za ozbiljne kupce,” Prisjeca se Kathy. “Mislim da joj je samo dosadilo prekapati razna mjesta jer nisu imala sve što smo mi zahtijevali. Stoga je odlucila pokazati nam nešto što je smatrala da je izvan našeg dohvata. Potpuno se iznenadila kada smo joj rekli da cemo uzeti kucu. “Kuca je bila odmah uz vodu zajedno s malim molom, garažom i bazenom. Bila je dovoljno velika i za Georgov ured”, ali bila jenešto skuplja nego što su namjeravali potrošiti. Ukratko bila je kao savršena za njih, za podizanje porodice. 18. Decembra, 1975. godine, nešto više od godinu dana od kako se je dogodio pokolj u kuci George, Kathy, njihova djeca te pas Harry uselili su se u kucu. Dan nakon useljenja porodica Lutz pozvala je velecasnog Mancusso da blagoslovi kucu. No kada je velecasni zapoceo ceremoniju nevidljiva sila napala ga je, a kroz kucu je navodno odjeknuo užasan glas govoreci im “Izlazite !”. Kasnije strucnjaci za parapsihologiju zakljucili su da je blagoslovljene kuce izazvalo zlo, probudilo ga te
zapocelo lancanu reakciju dogadaja koje ce uticati na Lutzove još godinama. Uprkos paranormalnoj pojavi, velecasni je dovršio ceremoniju te otišao iz kuce. Kasnije u
samostanu velecasni je bio napadnut drugi put od nevidljive sile, ovaj put puno jace. Završio je s teškim ozljedama i borio se za život nekoliko dana u bolnici. Iako je bio teško ozljeden cim je došao k svijesti pokušao je kontaktirati Kathy i Georga te ih upozoriti. Želio im je reci da odmah napuste kucu. Stalno ih je pokušavao kontaktirati telefonom no svaki put kada bi se linija uspostavila i kada bi pocelo “pozivati” nešto se dogodilo i linija se prekinula. U meduvremenu cudne stvari dogadale su se i Lutzevima. Polagano ih je kvarila demonska sila. Bilo je poput neke nocne more. Cak i danas Lutzovi imaju problem odvojiti ono što se je zaista dogodilo od onoga što se dogadalo samo u njihovim umovima. Nakon prvih 36 sati George je poceo osjecati da nešto nije uredu. “Prije Amityvilla ne sjecam se da sam se ikada jako uplašio”, kaže
George. Jednostavno nisam takav tip osobe koji bi odmah skocio kada bi nešto zašuškalo
u mraku. Ali napad na mene zapoceo je tako cudno da tek kada smo otišli iz kuce i kada smo se poceli prisjecati dogadaja shvatio sam da sam zapravo bio napadnut”. “Jednostavno se nisam mogao zagrijati”, prisjeca se danas. Poceo je provoditi sve više vremena uz veliki, otvoreni kamin u dnevnoj sobi, odvajajuci se od vatre jedino da bi nacijepao još drva ili da provjeri termostat koji je konstantno ocitavao svega 8 stepeni u sobi. (Istraživaci paranormalnoga nazivaju ovo manifestacijom psihicke hladnoce, sposobnost duha da iscrpi temperaturu iz žrtve ili iz sobe. Ta energija, koja prouzrokuje hladna mjesta u prostoriji, je pretvorena u negativnu energiju koja se okrece protiv žrtve od koje je uzeta). Kathy je takoder nešto osjecala. Iako su George i ona bili u braku kratko vrijeme bila je sigurna kako dobro razumije svoga supruga. Sada joj se cinilo kao da se mijenja na gore. “Cak nocima kada bi se uspio odvojiti od kamina te kada je došao spavati u krevet uvijek bi se budio oko 03:15 ujutro, obukao se te izišao van šecuci okolo po snijegu do mola. George je bio uredna i cista osoba no najednom je poceo zaboravljati cak i na licnu higijenu. Kamin mu je postala opsesija”. Sljedecih 28 dana Lutzevi su prolazili kroz svoj licni pakao. George se nastavio buditi svako jutro u 03:15, tacno vrijeme kada je DeFeo pobio svoju obitelj, sa snovima i vizijama njihovih smrti, na hiljade muha skupljalo bi se u sobi. Voda u WC-u koji se je nalazio na spratu pocrnila
je poput tinte, namještaj i stvari bile su bacane s jednog kraja sobe na drugi. Mala Amy sprijateljila se s nevidljivom jedinkom koju je zvala Jodie, a njihovom sinu Gregu prozor je zdrobio prste no kasnije su rane nestale. Cak se i pas poceo mijenjati, režao je i lajao na sve te se skrivao po kuci. 15. Januara, samo 28 dana nakon useljenja, Lutzevi su pograbili nešto odjece te pobjegli u strahu. Za sobom su ostavili vrijednost vecu od 40 000 $, automobil, antikvitete, camac, odjecu, igracke…
WARRENOVI
Warrenovi su 2 od 9 ljudi koji su pokušali istražiti dogadanja u kuci. Upleli su se u slucaj kada su se upoznali s velecasnim Pecararo koji ih je zatim upoznao s Lutzevima. Lutzevi su se tada vec preselili kod Kathyne majke. Prvi puta Warrenovi su ušli u kucu s reporterom Chanell 5 vijesti, profesorom s Duke univerziteta i predsjednikom americke udruge za paranormalna istraživanja (SPR). Prvi dan Lorraine Warrner non-stop je primala vizualne i audio vizije o tome što se dogodilo u ovoj kuci. Nakon toga Ed Warren zaputio se u podrum gdje je ugledao sjene kako se pomicu. Sjene su ga pokušale oboriti na zemlju. Nakon što ih je na kratko uspio otjerati, napad je ponovljen, ovoga puta su ga pokušale podici s zemlje. Ed je tada shvatio da je ovo jedan od vrlo teških slucajeva zla, no nije mogao ni zamisliti koliko je uistinu težak. Lorriane je bila uplašena cak i prije ulaska u kucu. Prije polaska uzela je sa sobom relikviju oca Pia koje su stigle poštom dan ranije od nepoznatog pošiljaoca. Dok se uspinjala na 2. sprat, osjetila je nevidljivu silu koja je pokušava usporiti, poput vala vode koji se je spustio na nju odozgo. Ušli su u Missynu sobu. U Missynoj sobi namještaj je ostao potpuno isti tj. onaj koji je imala obitelj
DeFeo. Lutzeva djeca spavala su u krevetima u kojima su pogubljena DeFeova braca i sestre. Osjecaj u sobama bio je apsolutni horror. Ed i Lorriane otišli su iz kuce oko 01:15 ujutro, pod velikim utjecajem onoga što se je dogodilo ovdje. Toliko su bili preplašeni da su se zaklinjali da se nece vratiti… ali jesu i rodena je Amityville legenda…
ZANIMLJIVOSTI
Postoji još nekoliko zanimljivosti vezano uz ovu horror kucu, a koje se nisu dogodile u samoj kuci. Steven Kaplan, covjek koji je pokušao podvaliti Warrenovima prijevaru iz ljubomore što on nije dobio slucaj poceo je pisati knjigu The Amityville Conspiracy o tome kako je sve to velika prijevara. Dvije sedmice prije izdavanja knjige Kaplan je doživio srcani udar i umro. Jay Anson, autor knjige The Amityville horror, kada je bio na posljednjem poglavlju knjige takoder je doživio srcani udar, ali je i preživio. Nedugo zatim poceo je pisati novu knjigu 666 i Antikristu te je ponovo imao srcani udar, ali ovaj puta je i umro. Slucajnost ?
Slike

ZAKLJUCAK
Dogadaji s ovom kucom su u najmanju ruku zanimljivi. Najveca prevara ili najveci slucaj paranormalnoga ? U kuci i danas živi obitelj, ali uporno tvrde da u kuci nema nikakvih paranormalnih pojava niti duhova. Možda samo imaju srecu, za sada ? Možda zlo samo spava medu zidovima kuce, cekajuci da ponovo bude izazvano. Možda zaista postoje mjesta s kojih zraci energija, koja su zla i koja su predvidena jedino za dom zlim dušama. Postoji mnogo “Možda”… Jedno je sigurno, ova kuca ima veliki utjecaj na ljudski um, ako ništa onda morate barem priznati da kuca izvana izgleda zaista zastrašujuce.