Prije nego što počnem moram da kažem da ovo nije još jedna strašna priča jer ovo se stvarno desilo.
Imao sam praksu u studiju u kojem su se pravile stare Pokemon igre. Tako mi je jednom jedan od programera ponudio kasetu za game boy. Rekao je da je ne želi više imati zato što je ukleta. Kupio ju je na nekoj pijaci polovnih stvari. Lik koji ju je prodavao kaže da ju je našao u nekom smeću sa porukom koja je bila zalijepljena na kasetu: “Ova igra se ne smije nikada igrati “. On je bez obzira na upozorenje odigrao igru i od tada ga muče noćne more. Nakon što mi je to ispričao rekao je da ni on nije poslušao upozorenje koje je pisalo na kaseti a sada želi da je se riješi.
Bio sam fasciniran tom pričom i uzeo sam taj poklon. Izvukao sam svoj stari game boy ispod kreveta, ubacio kasetu i počeo sa igrom. Par minuta nakon igranja primijetio sam da je ova igra jako čudna. Na početku sam mogao izabrati samo jedan pokemon. Crvenooki crni Pikachu sa nazivom Demon. Čudno je bilo što mu nisam nijedan drugi nadimak mogao dati, ali Demon je bilo kul ime. Nakon što sam završio sa tipičnim početkom svake pokemon igre odlučio sam da uhvatim par novih pokemona. Ubrzo sam uhvatio svog prvog pokemona. Bio je to Pidgey. Namjerno sam njega izabrao kako bi ga poslije mogao naučiti da leti. Dao sam mu ime Džimi. Počeo sam da Džimija više koristim u borbama od Demona. Nakon što sam igrao dva sata koristio samo Džimija u borbama pojavila se poruka “Demon želi pažnju.”. Ali ignorirao sam tu poruku i nastavio igrati. Nakon par sati listao sam neke opcije u igri i došla mi je poruka “Demon želi pažnju. Pidžit je napustio tim.”. Bio sam zbunjen kada sam to pročitao i prebacio se u Pokemon meni. Pidžit zaista više nije bio u mom timu. Zatvorio sam Pokemon meni i odlučio da uhvatim drugog Pidžita. Najednom je počeo tipični redoslijed evolucije pokemona ali mjesto evolucije izašla je poruka “Voliš li me sad?”. U pozadini crni pokemon na glavi je imao perje od Pidžita a na leđima krila. Nekakva hladnoća je prošla, ali nastavio sam to igrati ponavljajući da je to samo igra. Šta bi se moglo uopšte desiti. Koristio sam ga u svakoj borbi. Igra je postajala čudnija. Demon nije više koristio elektricitet za borbu nego napad sa imenom “tama” . Pobjeđivao je protivnike i sa samo jednim tim napadom. Nakon što pokemon bude povrijeđen nije kao obično pao u nesvijest nego je umro. Čak kad trener izgubi i on umre i nestane. Nakon više borbi otišao sam do kompjutera i guglao o sličnim dešavanjima. Izgledalo je kao da je bilo osoba koje su dolazile u kontakt sa ovom kasetom. Kaseta je kružila cijelom državom od osobe do osobe. Bila je prodana ili bačena pa pronađena od strane nekog drugog. Pronašao sam informacije da je svaki igrač počinio samoubistvo nakon što je kasetu proslijedio dalje. Vratio sam se ponovo do game boy i razmišljao kako najbolje da se riješim kasete. Morao sam uništiti kasetu kako je niko nikada više ne bi igrao. Sišao sam u dnevni boravak i bacio kasetu u kamin. Nakon što sam bio uvjeren da sam se riješio kasete uzeo sam svoju Pokemo yellow edition kasetu kako bi razvedrio misli. Počeo sam igrati a izašla je poruka “Demon je pobjegao.”.
Počeo sam panično da razgledam oko sebe i odjednom sam čuo piip zvuk iz svog game boya. Skočio sam od straha. Pogledao sam opet u ekran na kojem je pisalo “Ne okreći se.” Gledao sam u ekran kao zaleđen, ispunjen strahom. Iza mene smiren, tih glas “Voliš li me sad”
Nema komentara:
Objavi komentar